MIKOTOKSINI
– Mikotoksini su metaboliti plesni koji su toksični ili imaju druge negativne biološke efekte na ljude i životinje. Plesni koje imaju značaj za prehrambenu industriju zbog potencijalne proizvodnje mikotoksina uključuju gljive rodova: Aspergillus, Penicillium, Fusarium, Cladosporium, Alternaria, Trichothecium, Byssochlamys i Sclerotinia. Mikotoksini nastaju kao posledica prisustva gljiva koje za svoj rast i razvoj sintetizuju metabolite od kojih su neki korisni ( antibiotici ), no neki su toksični i nazivamo ih mikotoksinima.
Značaj koji imaju mikotoksini proizilazi iz činjenice da mikotoksini koje proizvode neke gljive uzrokuju pojavu bolesti kod čoveka i životinja. Čovek je najčešće izložen mikotoksinima putem hrane.
Fusarium spp na klipu kukuruza – MIKOTOKSINI
Ustlago maydis-mehurasta gar na klipu kukuruza i gusenica pamukove sovice
Aspergillus spp. – sivo-žuta plesnivost klipa
Prema podacima iz literature od oko 100 000 vrsta gljiva 200-250 vrsta mogu da luče mikotoksine. Među gljivama koje proizvode mikotoksine na klipu kukuruza najpoznatije su: gljive iz roda Aspergillus, Fusarium, Penicillium, Mucor, Cladosporum… Sve one na klipu kukuruza prouzrokuju miceliju sa reproduktivnim organima različite boje koju nazivamo plesnima.
Značajne gljive roda Fusarium na pšenici i na kukuruzu koje proizvode mikotoksine su: F. culmorum, F. graminearum i F. Poae.
Javljaju se na strnim žitima (klas) kao posledica infekcije tokom vegetacije u povoljnim vremenskim uslovima i na kukuruzu (klip) kao posledica pre svega oštećenja od štetočina. Najvažniji mikotoksini koje ove gljive proizvode su Fusarenone i Zearalenon koji najviše proizvodi gljiva F. graminearum. Ovaj mikotoksin kancerogen je za ljude i životinje. Gljive roda Fusarium proizvode i mikotoksin DON (Deoxynivalenol) i to vrste iz ovog roda Fusarium culmorum, Fusarium. graminearum, Fusarium sporotrichioides.
Hemijskom zaštitom useva pšenice primenom fungicida u vreme klasanja pšenice smanjujemo rizik od pojave ove gljive i značajno doprinosimo proizvodnji zdravstveno bezbedne hrane.
Fusarium graminearum se razvija i na kukuruzu na svim oštećenjima od kukurznog plamenca na klipu, razlaže celulozu dovodi do lomljenja biljaka kukuruza i poleganja biljaka kukuruza.
Druga gljiva značajna koja se javlja na kukuruzu kao posledica oštećenja od štetočina jeste Aspergillus spp koja proizvodi aflatoksine. Iz roda Aspergillus Aspergillus ocharaceus, Aspergillus flavus (Sivo-žuta plesnivost), su najrasprostranjenije i najvažniji proizvođači aflatoksina kao i gljiva Penicillium viridicatum.
One se razvijaju na klipu kukuruza i zrnu u polju, u skladištu i prilikom transporta. Sinteza aflatoksina je uglavnom u neuslovnim skladištima ali mogu nastati i u polju. Ukoliko su uslovi povoljni, visoka vlažnost tokom jeseni, sporije otpuštanje vlage zrna kao i više temperature mikotosini se mogu javiti i u polju pre kombajniranja kukuruza.
Najčešće infekcije nastaju na oštećenim zrnima od insekata ili ptica.
Među štetočinama najvažnije su pamukova sovica i kukuruzni plamenac koje pored oštećivenja biljaka prenose spore Aspergillus flavus , koje se prenose i vetrom. Imago Diabrotica spp. oštećuje svilu na klipu i na tim mestima nesmetano dolazi do infekcije sa gljivama Fusarium spp, Aspergillus spp.
Vrlo značajna gljiva koja se javlja na kukuruzu, a luči mikotoksine jeste Ustilago maydis – mehurasta gar kukuruza koja s javlja kao posledica oštećenja klipova (nakon grada, nakon skidanja metlica usled oštećivanja u semenskom kukuruzu…). Kod nekih hibrida kukuruza postoji osetljivost prema ovom patogenu i ćesto ceo klip je pretvoren u galu ovog patogena. Šećernatiji hibridi kukuruza podložniji su nastajanju gala U. maydis. Više se javljaju na klipu kukuruza šećerca, na silažnom kukuruzu na stablu i klipu i na ostalim hibridima merkantilne proizvodnje i to uglavnom na klipu. Zbog proizvodnje mikotoksina od strane ove gljive neophodno je odstranjivati gale u kukuruzu namenjenom za ishranu stoke.
